Home

Projekt 0062050
Antilipopolisaharidna imunost na Klebsiella infekcije

Glavni istraživač: prof. dr. sc. Tomislav Rukavina, dr. med.

Istraživač: 
- doc. dr. sc. Brigita Tićac, dr. med.

Znanstveni novak: 
- Vanja Vasiljev, dipl. sanit. ing. 

Bakterije roda Klebsiella su značajni uzročnici izvanbolnički, a pogotovo bolnički stečenih infekcija. Nozokomijalne pneumonije i bakterijemije predstavljaju izraziti problem, posebno u jedinicama intenzivne skrbi. Unatoč primjeni suvremenih antibiotika ove su infekcije praćene vrlo visokom smrtnošću, čak i do 40%. Stoga su razumljivi napori koji se ulažu u istraživanja mehanizama uključenih u razvojni tijek bolesti. Dio tih istraživanja usmjeren je otkrivanju i identifikaciji površinskih molekula koje bi mogle poslužiti kao ciljne molekule pri spravljanju pripravaka za aktivnu ili pasivnu imunizaciju. Najdominantnija struktura u imunološkom smislu je kapsularni antigen koji inducira zaštitnu imunost. Međutim, postojanje barem 77 antigenih tipova prepreka je razvijanju efikasnih imunoloških pripravaka. Sljedeća zanimljiva molekulska struktura je lipopolisaharidni antigen (LPS). Broj ovih antigena je mnogostruko manji u odnosu na kapsularne, svega osam različitih tipova. Među njima još je manji broj onih koji se češće javljaju u kliničkih izolata ovih bakterija. Našim smo prethodnim istraživanjima na mišjem modelu eksperimentalne sistemske infekcije dokazali da monoklonska protutijla usmjerena na O1 antigen Klebsiella imaju zaštitan učinak na inficirane životinje (Infect Immun 65(5):1754-60,1997). Obzirom da je prirodan put nastanka infekcije respiratorni, naša je pretpostavka da bi navedena protutijela trebala imati barem isti zaštitni učinak. Stoga bi pokušali uspostaviti respiratorni model nastanka infekcije i potvrditi ovu hipotezu. Nadalje, mehanizam zaštite postignute spomenutiom protutijelima ostao je nerazjašnjen. Dio učinka pokušali smo obrazložiti opsonofagocitnim djelovanjem (Infect Immun 68(5):2402-9, 2002). Međutim, smatramo da mehanizam njihova djelovanja nije jednoznačan. Ostali mogući hipotetski mehanizmi koje bismo željeli istražiti bili bi: 1. Aktivacija sustava komplementa klasičnim putem s posljedičnim ubijanjem bakterija; 2. Blokiranje izravnih toksičnih učinaka LPS-a oslobođenog nakon smrti bakterije te sprječavanje oštećenja tkiva domaćina; 3. Blokiranje neizravnih učinaka LPS-a poticanjem ili blokiranjem oslobađanja citokina i drugih biološki aktivnih medijatora. Razjašnjavanje mehanizma djelovanja doprinijelo bi mogućem napretku u terapijskom pristupu infekcija uzrokovanih ovim bakterijama. Isto tako, dobivene spoznaje bi mogle biti barem dijelom primjenjive i kod infekcija uzrokovanih drugim gram negativnim bakterijama.